Kreischberg
Skijališta u Austriji - Kreischberg
Predstavnik štajerskih skijališta nije baš popularna destinacija hrvatskih skijaša. Ali zato su ga u velikoj mjeri otkrili – Mađari. S obzirom na veličinu nije neko skijalište za cijeli tjedan, ali je solidna obiteljska vikend destinacija.
Kreischberg se smjestio pokrajini Štajerskoj u masivu visokih Tura, baš poput Obertauerna, Turarchera, Katscberga…, odmah uz naselje St. Lorenzen blizu Muraua i nedaleko od Tamswega.
Za dolazak do Kreischberga imate velik izbor opcija: Prva je opcija autoputom preko Villacha, i kroz Karavanke preko Spittala i Katschberg tunela, pa kroz Tamsweg (375 km). Druga je opcija preko Graza autoputom prema Linzu, pa silazak u St. Michaelu prema Judenburgu uz opciju zaobilaženja cestarina preko Bruck am Mura (299/330 km). Treća je opcija autocestom preko ljubljane, pa preko Tržiča na prijevoj Ljubelj, preko Klagenfurta i St. Veita, te Friesacha (302 km) koji je ujedno najjeftiniji jer u Austriji ne plaćate niti jednu cestarinu, što nije slučaj u prethodne dvije varijante. No, put je nešto vremenski zahtjevniji, unatoč odličnim magistralama koje jednim svojim dijelom imaju i po dvije trake u jednom smjeru, ponajviše zbog savladavanja serpentina na Ljubelju koji u zimskim mjesecima zbog leda i snijega zna biti posebno opasan. Uglavnom, postoji dobra prometna signalizacija, te ne biste trebali imati većih problema sa orijentacijom.
U podnožju skijališta nalazi se veliki parking koji je asfaltiran na dijelovima bližim gondoli, ostali su za toplijih zimskih mjeseci ostavljeni na milost i nemilost blatu. Stanicu gondole ćete teško promašiti, to je veliko zdanje sa 4 blagajne, i velikim ski rentom i servisom. Nažalost, prilaz na gondolu je iznimno loše riješen. Prvo morate savladati skliske drvene stepenice, a onda se u redu za gondolu po podlozi od šljunka borite sa ledom ili blatom, nerijetko sa obje nedaće. Ako to preživite čeka vas transport na skijalište. Ski karte su proximity karaktera (osim jednodnevnih koje su štancalice) uz povrat od 5 Eur nakon upotrebe. Jednodnevni ski pass stoji 29,5 Eur, poludnevna od 12 sati 25 Eur, a postojji mogućnost kupovanja karte od na sat ili od vremena kad ste stigli na skijalište. Tako trosatna karta stoji 22,5 Eur, a četirisatna 25,5. Skijalište se prostire se na realno deklariranih 29 km staza i na nadmorskim visinama od 868-2118 m. Sastoji se od 11 staza po kojima vas vozi 1 gondola za 6 osoba (isti model koji možete susresti i u Gerlitzenu ili u Bad Kleinkirchheimu sa istim problemima za široke carving skije koje ne stanu u vanjske nosače), 1 kratkačetverosjedežnica i dvije dvosjedežnice te 5 vučnica sa ukupnim kapacitetom od 12.000 ljudi na sat. Problem se javlja na donjoj stanici gondole i na njenom vrhu glavnom punktu skijališta gdje se skupi jako mnogo ljudi i stvaraju se redovi za žice. Na tom puntku se nalazi i mnogo sadržaja za one koji malo skijaju, a više uživaju u snijegu pasivnije: 3 osvijetljene staze za snowtubing, igralište za mali nogomet na snijegu, trampolin, a uz donju stanicu gondole nalazi se half pipe i rampa za big air, a Speeedstrecke (staza sa aparatima z amjerenje brzine) se nalazi uz stazu 3.
Staze su uglavnom lijepe i široke, ali dosta blage, mahom orijentirane prema sjeveru i sjeveroistoku. Nisu pretjerano duge, ali niti prekratke, no želite li dugačku stazu može se kombinirati nekoliko staza od vrha Rosenkranzhöhe do samog dna skijališta (pritom nažalost nećete nikako moći izbjeći jednu od dvije skoro ravne plave staze). Čini nam se da je karakterizacija staza (osim crne staze broj 11 koja se ne uređuje) čak za klasu pretjerana, ono što je crveno trebalo bi biti plavo, crno bi trebalo biti crveno, a plave staze su gotovo livade. Skijalište možemo podijeliti na dvije cjeline, glavno brdo po kojem vozi gondola, prastara dvosjedežnica (suvremenik jednosjeda na Krvavcu) i ostatak vučnica, te odvojeni vrh Rosenkranzhöhe sa kojeg vode i najljepše staze, 8, 9 i 10, a sve vode na dvosjedežnicu ili sidro, koji voze opet na vrh. Spajanje na glavni dio brda je jednostavan i uključuje dvije plave staze ili po hrptu planine ili po svojevrsnoj gotovo ravnoj zasnježenoj cestici. Umjetno zasnježenje je dosta rašireno i vidljivo upotrebljavano u donjim dijelovima skijališta, a organizator tvrdi da se za umjetno zasnježenje od svakog ski passa izdvoji 4 Eur.
Mjesta za freeride je malo pri vrhu, s obzirom da je ogoljen samo vrh skijališta, no može se malo provozati za vlastitio zadovoljstvo jer u pravlu snijega ima dovoljno na vrhu, a ostatak je pod dosta gustom šumom. Postoje i dvije staze sa hupserima. Snalaženje je relativno jednostavno jer skijalište nije preveliko, mapa kou možete naći na stanicama gondole je napravljena solidno, a gotovo na svakoj stanici žica nalaze se veliki pregledni panoi.
Gužve ima, ali se na žice malo čeka jer su organizatori pametnim potezom većinom uklonili sve automate za naplatu na višim dijelovima skijališta kako bi se protok skijaša dodatno ubrzao. Činjenica je da je ovo skijalište vrvi Mađarima, koji iznose valjda 80 % turista, čak su i turistički materijali štampani na mađarskom. Osoblje na žicama je ljubazno i pristojno.
Restorana ima 8 i u njima je dosta velika gužva pogotovo oko ručka. Šteta što nema niti jednog restorana na vrhu s kojeg puca prekrasan pogled na sve strane svijeta, pogotovo na Visoke Ture, ali ga izloženost čini dosta vjetrovitim.
Skijalište koje je od Zagreba udaljeno oko 320 km neće biti baš idealni izbor mnogih, pogotovo za više od dvodnevnog skijanja, posebice kad se uzme u obzir gotovo identična udaljenost renomiranijih i neupitno boljih skijališta. No, s obzirom na konfiguraciju staza i sadržaje izvan njih, ovo bi skijašte moglo biti vrlo dobar izbor za obitelji sa manjom djecom, pogotovo za one sa manje vještine ili one koje trebaju tek savladati svoje prve skijaške i snowboarderske zavoje.
Tags: Kreischberg
